Prozor u dvorište – ZG 2013

by lv

Vrijeme: 20.12.2012.-20.01.2013, Zagreb
Mjesto: križanje Selske i Ozaljske
Trešnjevačka ljepotica (arhitekt Slavko Jelinek, godina izgradnje: 1967, visina 73m – 22 kata)
Fotografije s moga prozora u dvorište…

Miljenko Jergović : Slavko Jelinek : Neboderač :

“…Kao i svaki dobar i pošten arhitekt, Jelinek živi u jednome od svojih nebodera. Uvažen je i poštovan, ali ne onako i onoliko koliko bi bio da je gradio nešto drugo i da je gradio drukčije. Prilagođavao se logici i diktatu vremena, bio je marljiv i čestit suputnik epohe, koju je nastojao učiniti ljepšom i ljudskijom nego što je drugdje znala biti. Oni koji danas žive u Jelinekovim neboderima, žive i u njegovoj viziji socijalizma…

…U nas se nebodere nikada neće smatrati mjestima dobrog i komfornog stanovanja. Razlog je, možda, u tome što u takvom stanovanju katkad nedostaje intime, sve se čuje svi se vide, ali važnije je, ipak, to što su neboderi simbol društvene stanogradnje: u njima su se stanovi, uglavnom, dobivali od poduzeća, a nisu se kupovali. Iako ni to dobivanje nije bilo besplatno – morala se radnička klasa za svoje stanove itekako naraditi – do stana u neboderu dolazilo se lakše, uz manje stresa, žrtve i rizika, nego što će se dolaziti do nekih budućih stanova, primjerice u “urbanim vilama”, toj nakaznoj tranzicijskoj izmišljotini, čije su stambene ćelije i nevjerojatno uska stepeništa u pravilu neusporedivo manje komforni nego stanovi u socijalističkim neboderima. Da bi od poduzeća dobio stan, građanin se morao poniziti, ali da bi u vremenima tranzicije građanin kupio stan, morao se pretvoriti u govno ili barem u doživotnog kreditnog roba. To je, u stambenoj problematici, razlika između socijalizma i ovoga danas…


U to ime: dobro vam jutro, gospodine Jelinek, u vašoj maštariji i ja sam snivao.“

foto: roman vlahovic